туризам

туризам

Brus – gradić podno Kopaonika koji miriše na tradiciju

Tragovi istorije u srcu Kopaonika Brus kao varoš nastaje 1833. godine, kada je Knjaz Miloš Obrenović naredio da se „na Brusu“ podigne crkva i formira naselje kao strateško uporište za odbranu Župe i Kopaonika, a sam toponim objašnjava se oblikom zemljišta između Rasine i Graševačke reke koje podseća na brus za oštrenje kose. Međutim, koreni bruskih sela sežu daleko dublje u prošlost: njihova imena beleže se u srednjovekovnim izvorima 14. veka i turskim spomenicima 15. veka, a najčešće potiču od zanimanja stanovnika, prirodnih osobina kraja ili legendi koje su sačuvale sećanja na stare bitke i naseljavanja. Tako Đerekari i Zlatari govore o sokolarstvu i ispiranju zlata, Graševci o rimskim topionicama, Razbojna o bojevima kneza Lazara i Janka Hunjadija, dok predanja o Kobilju i Žilincima (Žiljcima) čuvaju tragove doseljavanja posle Kosovskog boja. Mnoge naseobine dobile su imena po drveću – Vrbnica, Drenova, Grabovnica ili Lipovac – a druge po delatnostima prvih doseljenika, poput Tršanovaca, Ribara ili sela Kriva Reka koje je proisteklo iz osobenog toka istoimene reke. Bruska sela tako i danas čuvaju slojevitu istoriju kopaoničkog kraja: predanja, verovanja i sećanja utkana u imena ostaju trajno svedočanstvo života predaka i bogatog kulturnog nasleđa koje je oblikovalo ovaj kraj. Putovati za mirisom hrane Ušuškan u podnožju Kopaonika, Brus je mali grad koji na prvi pogled deluje mirno i nenametljivo, ali iza njegove jednostavnosti krije se posebna toplina i duh kakav se retko sreće. Ne može se poći ka Kopaoniku, a da se ne prođe kroz Brus – gradić koji već na samom ulazu odiše tradicijom, domaćinskom atmosferom i ukusima koji se pamte.Prva stanica, i to bez dvoumljenja, trebalo bi da bude poslastičarnica „Pčela“. Otvorio ju je još 1928. godine Halim Ismailović, i od tada, već čitav vek, porodica čuva isti ukus, isti način rada, istu toplinu. Četiri generacije prenose ovu tradiciju, a burek iz „Pčele“ ima gotovo mitski status u Brusu. Hrskav, topao, masan taman koliko treba – jedan zalogaj dovoljan je da shvatite zašto niko ko je iz Brusa ne prođe pored „Pčele“ a da ne svrati. Adresa vam neće biti potrebna – pitajte bilo koga na ulici i svi će vas uputiti. Ako se zadržite duže, malo dalje čeka vas picerija „Chiasso“, otvorena 3. januara 1999. godine. Ime je dobila po malom gradu na jugu Švajcarske, blizu italijanske granice, ali njen duh i ukus su zaista italijanski. Od dana kada je otvorena, recept za picu nije menjan, a ja iz svog ugla mogu reći da se ni ne sme menjati – njihov pica hleb sa slaninicom jednostavno ne smete propustiti. Nova Zvezda Brusa Danas Brus postaje sve značajnija tačka za turiste koji idu ka Kopaoniku, jer će uskoro u renoviranom izdanju ponovo zasijati hotel „Zvezda“ – simbol grada i nekada omiljeno mesto okupljanja. Novi kapacitet hotela omogućiće da Brus primi veći broj posetilaca i da više ljudi upozna ovaj kraj onako kako ga mi, rođeni ovde, poznajemo – polako, bez žurbe, sa pogledom na planine. Letnji ritam Brusa Tokom leta, ritam života u Brusu polako se spušta ka velikom olimpijskom bazenu, smeštenom ispod gradskog stadiona, odmah uz šetalište pored Rasine. Tamo se sve nekako prirodno sliva — kao da mesto samo zna da je to njegov letnji centar. Tu se mešaju glasovi dece koja uče prve skokove, sportista koji od ranog jutra treniraju, šetača koji se zaustave da uhvate malo hlada, i starijih koji dolaze samo da sednu, naslone se i slušaju kako teče Rasina. Taj prostor, u isto vreme miran i pun života, nosi onu posebnu energiju koju Brus ima samo leti — ritam koji nije bučan, ali je prisutan, lako primetan, gotovo nežan. Sve zajedno čini da letnji Brus diše sporije, široko i duboko, baš kao voda koja teče pored njega. izvor: Brus ONLINE – Naslovna Pogled koji otkriva Župu Samo desetak kilometara dalje, iznad doline Rasine, uzdiže se stari grad Koznik – srednjovekovna tvrđava iz 14. veka, sagrađena na visini od 921 metra, na padinama planine Željin. Koznik je nekada bio značajno uporište u vreme kneza Lazara, a danas su ostale zidine koje ćute o prošlim vremenima, ali i dalje svedoče o bogatoj istoriji ovog kraja. Pogled sa Koznika pruža se preko cele Župe, i onaj ko se popne gore shvati koliko je ovaj deo Srbije nenametljivo lep. I kada se oseti ta jednostavnost i ležernost Brusa, shvati se koliko je život van njega često prenagljen, užurbano vođen i ne uvek kvalitetan. Brus podseća da postoji tempo koji dozvoljava da se stvari osete i dožive, a ne samo pretrče. izvor: yt/Oaza Teodora Jezdic, 5. Decembar 2025 Korisni linkovi:  Zvanican sajt grada: https://www.brusonline.com/ Hotel Zvezda: https://www.turizamopstinebrus.rs/accommodation_view.php?id=17 Naslovna slika: od CrniBombarder!!! pod pokroviteljstom  GNU Free Documentation License, Version 1.2 Editovala: Milica KLAJIC

туризам

Jagodina, Grad sa bogatom tradicijom i svetlom budućnošću

Jagodina je grad smešten u centralnom delu Srbije, poznat po svojoj dugoj istoriji, bogatoj kulturi i toplom gostoprimstvu svojih stanovnika. Ovaj grad, koji broji oko 35.000 stanovnika, predstavlja značajan centar Pomoravlja i regiona Šumadije, i kroz vekove je bio mesto susreta različitih kultura i uticaja. Istorija i razvoj Istorija Jagodine seže još u rimsko doba, što potvrđuju brojni arheološki nalazi u okolini grada. Tokom srednjeg veka, ovo područje bilo je deo srpskih zemalja, a sa osmanskom vlašću Jagodina je prošla kroz različite faze razvoja i promene. Ipak, grad je uspeo da sačuva svoj identitet i tradiciju. U modernom dobu, Jagodina je postala poznata kao industrijski i privredni centar. Razvijena je tekstilna, prehrambena i metalna industrija, što je omogućilo zaposlenje mnogim stanovnicima i podizanje životnog standarda. Kultura i obrazovanje Kultura u Jagodini ima posebno mesto. Grad je bogat pozorištima, muzejima i galerijama koje čuvaju i promovišu umetnost i tradiciju. Narodno pozorište u Jagodini poznato je po kvalitetnim predstavama i doprinosu kulturnom životu ne samo grada, već i cele Srbije.  Obrazovanje je jedan od prioriteta grada. Jagodina ima nekoliko osnovnih i srednjih škola, kao i različitih obrazovnih centara koji mladima pružaju mogućnost sticanja znanja i veština. Lokalna zajednica ulaže mnogo u razvoj obrazovanja, shvatajući da su mladi ključ za budućnost grada. Priroda i turizam Okolina Jagodine je bogata prirodnim lepotama. Blizina reke Velike Morave i zelenih šuma pruža idealne uslove za odmor i rekreaciju. U samom gradu nalazi se nekoliko parkova i zelenih površina koje su omiljeno mesto za šetnju i porodični odmor. Turistička ponuda Jagodine je sve bogatija. Posebno je poznata po Zoološkom vrtu, jednom od najposećenijih u Srbiji, koji je omiljeno mesto kako za decu, tako i za odrasle. Pored toga, tu je i Aqua Park Jagodina, moderan vodeni park koji privlači posetioce iz cele zemlje i šire. Image : Cveleglg, licence CC BY 4.0. Sport i rekreacija Sport u Jagodini zauzima važnu ulogu. Grad ima bogatu sportsku tradiciju i uspešne klubove u različitim disciplinama, kao što su rukomet, fudbal, košarka i atletika. Sportski tereni, hale i rekreativni centri dostupni su svim građanima, što doprinosi zdravom načinu života i društvenoj povezanosti. Image : Draganstojkov007, pod pokroviteljstvom  Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported Ljudi i zajednica Najvažniji resurs Jagodine su njeni ljudi. Stanovnici su poznati po toplini, gostoprimstvu i zajedništvu. Tradicionalne vrednosti, kao što su poštovanje porodice, rada i prijateljstva, i danas su duboko usađene u svakodnevni život. Zajednica je aktivna i često organizuje razne manifestacije, humanitarne akcije i kulturne događaje koji jačaju društvene veze. Budućnost Jagodine Jagodina je grad koji neprestano gleda unapred. Ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje, kulturu i turizam čine osnovu za svetlu budućnost. Lokalna vlast zajedno sa građanima radi na tome da grad postane još bolje mesto za život, sa mogućnostima za razvoj mladih i ostanak talentovanih ljudi.  Za mene, Jagodina je više od grada – to je mesto gde se rađaju snovi, gde se neguje tradicija i gradi budućnost. Grad u kome sam ponosna što živim i doprinosim njegovom razvoju. Tania Nikolić, 14 Novembar 2025 Korisni linkovi:  Zvanični sajt grada: Град Јагодина – Град будућности – Насловна страница – Добродошли Aqua Park Jagodina: Aqua Park Jagodina  Naslovna Slika : Ванилица — pod pokroviteljstvom  Creative Commons Attribution-Share Alike 4.0 International

туризам

Prirodne lepote Srbije: tiha snaga Balkana

Kada pomislimo na Srbiju, često nam prvo na pamet padnu istorija, narodni običaji, hrana ili sport. Ali ono što ponekad zaboravimo ili prosto uzimamo zdravo za gotovo jeste priroda. A priroda Srbije zaista ima šta da ponudi. Od zelenih planina do moćnih reka, od mirnih jezera do gustih šuma i prostranih ravnica, sa oko 4 300 vrsta vaskularnih biljaka (cvetnice i paprati). Ova zemlja krije pejzaže koji mogu da iznenade i one koji misle da je već dobro poznaju. Planine Srbije Planine su poseban deo srpske priče. Tara, Kopaonik, Zlatibor, Stara planina – svaka od njih ima svoj ritam, svoje mirise, boje i priče. Tara je možda najtiša među njima, savršena za one koji traže mir i kontakt sa prirodom. Tamo se još uvek može naići na mesta gde nema signala, ali ima tišine koju u gradu odavno više ne čujemo. Kopaonik je već poznata destinacija za skijanje i turizam, ali leti, kad se sve smiri, on postaje planina zlatnih livada, šetačkih staza i prostranog neba. I sve to, na dohvat ruke. Reke i pecine Srbije Reke su posebna priča. Dunav je ogroman i snažan, nosi sa sobom istoriju čitavih naroda. Drina je divlja i zelena, savršena za splavarenje i one trenutke kada samo želiš da voda govori umesto tebe. Morava, Sava, Lim, svaka reka ima svoju publiku, ali sve zajedno čine mrežu života koja povezuje kraj s krajem. Pećine, izvori i jezera Srbije često nisu ni poznati većini ljudi, a prava su mala čuda. Resavska pećina, na primer, izgleda kao podzemni dvorac. Jezera kao što su Perućac, Uvac ili Zaovine ne nude samo kupanje i odmor – ona su i dom retkim vrstama ptica, biljkama i miru koji se ne može ispričati rečima. Poseban doživljaj je let iznad meandara reke Uvac, gde se može videti beloglavi sup kako kruži visoko iznad kanjona. Takve slike ostaju u pamćenju zauvek. I ono najlepše – još uvek postoje delovi Srbije koje turizam nije dotakao, sela do kojih se dolazi makadamom, doline u koje se silazi samo peške, šume kroz koje prolaze samo vetar i poneki trag divlje životinje. Tamo priroda nije scenografija, tamo si deo nje. I to je moždaono najdragocenije što Srbija danas nudi. Zato, umesto da stalno gledamo napolje, ponekad vredi zastati i osvrnuti se oko sebe.Možda baš tu, iza sledećeg brda, čeka prizor koji će ti promeniti pogled na sve! Tania Nikolić,25 Jun 2025

Scroll to Top